Lezimo u sramotu svoju,nek’ nas pokrije ruglo naše!Jer Jahvi, Bogu svome, sagriješismomi i oci naši, od mladosti svoje do dana današnjeg,i ne slušamo glasa Jahve, Boga svojega.

 Baal je proždro trud naših otacajoš od mladosti naše:ovce njihove i goveda,njihove kćeri i sinove.

 Doista, prijevarni su visovi,graja po brdima.Odista, u Jahvi, Bogu našemu,spasenje je Izraelovo!

 – Vratite se, sinovi, što se odvratiste,izliječit ću odmetništva vaša!– Evo nas, dolazimo k tebi,jer ti si Jahve, Bog naš!

 Čuj! Po goletima plač se čuje,zapomaganje djece Izraelove,jer skrenuše s puta svojega.Jahvu, Boga svoga, zaboraviše.

 »Ali kao što se žena iznevjeri mužu svome,tako se i vi iznevjeriste meni, dome Izraelov« –riječ je Jahvina.

Nastavak pjesme o obraćenju A ja rekoh:»Kako da te ubrojim među sinovei dam ti zemlju slasti,baštinu, najljepši biser među narodima!Pomislih: Ti ćeš me zvati ‘Oče moj!’i nećeš se više odvratiti od mene.«

 U one dane slagat će se dom Judin s domom Izraelovim; i zajedno će krenuti iz Zemlje sjeverne u zemlju koju ocima vašim dadoh u baštinu.«

 U to će se vrijeme Jeruzalem zvati ‘Prijestolje Gospodnje’; i svi će se narodi u njemu sabrati u ime Jahvino, i nijedan se više neće tvrdoglavo povoditi za pokvarenim srcem svojim.

 A kad se u one dane namnožite i narodite u zemlji« – riječ je Jahvina – »više se neće govoriti: ‘Kovčeg Jahvina Saveza’ i nitko neće na nj misliti, nitko ga se neće sjećati ni za njim čeznuti, niti ga ponovno graditi.